SAKRALNI OBJEKTI | Turistička zajednica Belišće

SAKRALNI OBJEKTI

CRKVA SV. JOSIPA RADNIKA

cr

Prvi stanovnici kao i kasniji doseljenici u Belišće sa sobom su donijeli svoje običaje i religiju. Većinom su to bili katolici, ali i pravoslavci, židovi, evangelici i drugi. Najstarija zgrada namijenjena bogoslužju – i danas u funkciji – grobljanska je rimokatolička kapelica posvećena Maloj Gospi, koja je podignuta 1891. godine. Katolički vjernici činili su ispostavu župe Valpovo sve do 1966. godine kada se osniva župa i potom gradi župna crkva sv. Josipa Radnika (1970.) prema projektu arhitekta Julija Domanovca. Glavni oltar crkve krasi kip uskrslog Isusa, rad akademskog kipara Josipa Poljana i slike sv. Franje i sv. Klare, djela domaćega slikara Zdenka Krulića. Kip sv. Josipa Radnika djelo je akademske kiparice Lojzike Ulman. Uz crkvu se nalazi samostan franjevaca trećoredaca glagoljaša čiji su oci bili dosadašnji upravitelji i kapelani belišćanske župe. U župi pastoralno djeluju zajednice Vjera i svjetlo, udruga sv. Vinka paulskog, Franjevačka mladež (FRAMA), Franjevački svjetovni red (FSR), Mali tečaj Kursiljo te Zbor župe sv. Josipa Radnika, Crkveno pjevačko društvo MIR, Dječji zbor i zborovi u filijalama Bistrinci i Kitišanci.
Crkveni god je na blagdan sv. Josipa Radnika, 1. svibnja, koji je ujedno dan Grada Belišća. U mjestu Belišću djeluju također Evanđeoska crkva i Kršćanska adventistička crkva – Mjesna crkva Belišće.

SVETIŠTE SV. ANE U BISTRINCIMA

sv

Svetište svete Ane – jedno od najpopularnijih u koje se svake godine za njezin blagdan, 26. srpnja, slije rijeka od nekoliko desetaka tisuća vjernika. Riječ je o svetištu koje je starije od dva stoljeća, pa njegova popularnost ni u današnje vrijeme nimalo ne jenjava, dapače, postaje sve omiljenije mjesto koje je već dobilo neslužbeni naziv “Mjesto mira, molitve i odmora”.
Premda Svetište sv. Ane nije kao u drugim sredinama u crkvi u samom mjestu, mnogi vjernici kažu da je njegov jedinstveni smještaj usred šume, u okruženju polja i u neposrednoj blizini Drave, zapravo pravi magnet za sve one koji žele odmoriti tijelo i dušu i napuniti baterije. Za to mjesto se priča i da je “sveto tlo” te da ima neobičnu i nerazumljivu snagu – najveće nevjernike pretvoriti u čvrste i nepokolebljive kršćane, a zalutale vratiti na pravi put. U to, tada skromno svetište, rado je u prošlom i stoljeću prije njega zalazila i valpovačka vlastela, ali i dovodila svoje goste iz svih dijelova Europe, koji bi, prema predaji, uvijek ostajali bez riječi upečatljivošću i snagom “Svetišta usred šume”.
Još je čudnije što se u Valpovštini s koljena na koljeno prenosila legenda (po mnogima istinita priča) o tome kako je prije više od 200 godina sveta Ana sama sebi izabrala upravo tu lokaciju. Prema toj dobro poznatoj priči slika svete Ane jednoga je dana jednostavno doplutala u neposrednu blizinu sadašnjeg svetišta i ostala plutati na površini, inače izuzetno brze rijeke Drave. Mještane koji su u neposrednoj blizini u šumi pravili drva iznenadio je i zatekao taj prizor, pa su s pomoću čamca sliku izvukli na obalu. Vidjevši da je riječ o “svetoj” slici, prva im je pomisao bila da je odnesu u crkvu, što su i učinili. Međutim, sutradan slike više nije bilo u crkvi, nego je ponovno pronađena na istom mjestu nasred Drave, gdje je bila i prethodnog dana. Drugi dan se cijela priča ponovila, a kada se i treći put dogodilo isto, shvatili su da je to vjerojatno nekakva čudna poruka i želja svetice da joj se upravo na tom mjestu podigne svetište, što je i učinjeno.