Prigradska naselja

BISTRINCI
bistrinci

Srednjovjekovne isprave upućuju na gotovo sedamsto godina (od 1328.) stari kontinuitet postojanja ovoga naselja – najduži poznati na cijelom području grada Belišća. Na njihovoj prvobitnoj lokaciji, na lijevoj obali Drave, istočno od Torjanaca postaju ubrzo dio valpovačkoga vlastelinstva. Osamdesetih godina 17. stoljeća hrvatski stanovnici toga staroga baranjskoga sela napuštaju dotadašnje obitavalište i postaju prvi stanovnici istoimenoga, ali slavonskog sela Bistrinci na sadašnjem mjestu tj. na desnoj obali Drave. Stanovnicima Bistrinaca potom postaju i doseljenici iz Đakova, Hrvati iz Mađarske, a krajem 19. stoljeća doseljava u Bistrince veći broj Ličana radi zapošljavanja u S. H. Gutmannu. Sredinom 20. stoljeća dolaze novi kolonisti iz Like, Dalmatinske zagore i Hrvatskog zagorja pa i stanovnici raseljenoga prekodravskog romskog naselja Orešanci.
Bistrinci su danas prigradsko naselje na površini od 8,66 četvornih kilometara, a po zadnjem popisu imaju 1.598 stanovnika u 558 domaćinstava. Najveće su prigradsko naselje grada Belišća, formalno i administrativno odvojeno, a stvarno i fizički čvrsto povezano i po svemu, svim važnijim značajkama urbanog, komunalnog, društvenog i inog života, gotovo da čine jednu cjelinu. To je selo puno starije od grada kojem pripada, pa je i tu, u povijesnom razvoju, stvorena prva, glavna i najčvršća veza. U selu uspješno radi sedam obrtnika i pet OPG-ova, a veći broj mještana zaposlen je u tvrtkama i ustanovama na širem području grada i županije.
Filijalna crkva Župe Belišće u Bistrincima izgrađena je 1813. godine. Posvećena je sv. Stjepanu Ugarskom, mađarskom kralju, a crkveni god je 20. kolovoza. U blizini mjesta 1797. podignut je poklonac sv. Ane, djelo domaćih majstora i evidentirani sakralni spomenik. Poklonac je omiljeno mjesto hodočasnika. U svetištu je 1997. izgrađena kapela i spomen -križ za poginule u svim ratovima u Hrvatskoj. Pokraj svetišta nalaze se brojne i lijepe kuće za odmor. Isusovac pater Josip Antolović (1926.), rođen u Bistrincima, među najpoznatijim je biografima u svijetu. Američki biografski institut proglasio je ovoga Bistrinčanina za čovjeka godine u svijetu 1996. godine za cjelokupni njegov rad i posebno za više svezaka knjiga životopisa svetaca s duhovnim velikanima.
U Bistrincima uspješno radi nekoliko udruga koje imaju dugu tradiciju i okupljaju velik broj aktivnih članova. Tu je ponajprije najstarija udruga koja kontinuirano radi od 1904. godina – Dobrovoljno vatrogasno društvo Bistrinci, koja je i jedna od najstarijih udruga na području grada Belišća. Nogometni klub „Podravac“ osnovan je 1934. godine i jedan je od simbola Bistrinaca. Najveći dosadašnji sportski uspjeh NK „Podravac“ bio je osvajanje Kupa Općinskog nogometnog saveza Valpovo 1978. godine, kada su pobijedili u finalu. Podravac je i u novijoj povijesti postigao vrijedne sportske uspjehe, kako u prvenstvu II. županijske nogometne lige Valpovo-Donji Miholjac, tako i u društvenom i kulturnom životu mjesta. Sportsko ribolovno društvo „Podravac“ također ima veliku, gotovo pedesetogodišnju tradiciju. Bratovštvina svete Ane udruga je koja također okuplja Bistrinčane i uspješno skrbi o Svetištu i svim drugim sakralnim objektima u Bistrincima.

BOCANJEVCI

bocanjevci

Staro su podravsko naselje koje se u povijesnim ispravama spominje još sredinom 15. stoljeća. U blizini sela protječe rijeka Vučica koja predstavlja vitalan prirodni resurs ovog kraja. Tijekom višestoljetne povijesti ove su krajeve pohodili i nemilice pustošili mnogi osvajači. U sastavu valpovačkoga vlastelinstva pod Prandau-Normannima, Bocanjevci su počeli napredovati. Početkom 20. stoljeća započinje značajniji razvoj sela. Godine 1906. izgrađena je mjesna osnovna škola. Sadašnja mjesna crkva izgrađena je 1928. godine, a katolička je župa osnovana 1961. godine. Crkveni god, svetih Filipa i Jakova, slavi se 1. svibnja. Selo broji oko 400 stanovnika. Tamo žive obitelji sa 48 različitih prezimena, a najčešća prezimena u Bocanjevima su Vuksanići, Barići, Mandići, Vidošići, Strugačevci, Stankovići i Piškorjanci.
Sve udruge koje aktivno rade, u objektu Hrvatskog doma u središtu sela, imaju svoje, dobro uređene i opremljene prostore za rad i sastajanje. U središtu naselja je, uz župnu crkvu svetog Filipa i Jakova, dječje igrališe i područna škola do 4. razreda. Nogometni tereni i klupske prostorije NK “Hrvatski sokol” locirani su između Bocanjevaca i Gorice, pa tu zajednički igraju sportaši susjednih, gotovo spojenih sela.
Jedna od najaktivnijih udruga u selu svakako je KUD “Šokadija” koji okuplja velik broj članova iz Bocanjevaca i Gorice. Društvo je osnovano 1986. Godine, radi u četiri sekcije, a u svojim nastupima njeguje izvorni folklor svoga sela te Slavonije i Baranje. Društvo je 2012. godine pokrenulo projekt očuvanja kulturne baštine Bocanjevaca. Smotra folklora pod nazivom “Bocanjevci alaj ste milina” održava se od 2005. godine i postala je izniman kulturan i folklorni događaj koji se svake godine u Bocanjevcima održava u tri dana, a sudjeluju vokalne i folklorne skupine iz svih krajeva Hrvatske. U Bocanjevcima od 2011. godine uspješno djeluje i muško pjevačko društvo “Bocanjevački pajdaši”. Društvo broji 8-12 članova, nastupaju širom naše i susjednih županija, a nastupili su i na smotri u Mađarskoj. “Pajdaši” redovito nastupaju i na svim manifestacijama koje se održavaju u gradu Belišću.
Što se privrednih djelatnosti tiče, u Bocanjevcima radi desetak obrtnika i poljoprivrednih gospodarstava. Od 11. ožujka 2015. godine, Bocanjevci nose i prestižan naziv etno sela. Riječ je o nazivu i statusu koji se dobiva u suradnji s Turističkom zajednicom grada, županije i Hrvatske. Nekoliko obitelji posebno se zauzelo za uređenje svojih tradicijskih kuća i svih sadržaja tih starih kuća i dvorišta. Tako su u turističkoj ponudi ento sela Bocanjevci kuća „Apin dvor“ obitelji Igora Mihaljevića te etno kuća vlasnice Agice Tomac pod nazivom „Stepina kuća“.

GAT

gat

Staro naselje, nastalo po svemu sudeći za turske vlasti, ime je vjerojatno dobilo po slavensko – mađarskoj riječi (gat) za put preko močvarnog područja, odnosno nasip od granja i zemlje. Stanovništvo najvećim dijelom bilo je starosjedilačkoga porijekla uz ponekoga potomka nekada brojnih Nijemaca doseljenih početkom 19. stoljeća. Danas ima značajan broj potomaka kolonista iz Zagorja doseljenih nakon Drugoga svjetskoga rata.
Gat je smješten uz državnu cestu D34. Desetak je kilometara udaljeno od Belišća, a naslanja se na dvije rijeke, Karašicu i Dravu. Karašica je na samom rubu naselja, Drava malo dalje, ali dovoljno blizu da su veze stanovništva i sela s obje rijeke duge, čvrste i stalne. Na mjestu gdje se Karašica najviše približila Dravi ove dvije rijeke spaja Gatski kanal izgrađen prije više od 130 godina radi sprječavanja poplava.
Jedno je od starijih i većih naselja našega kraja. Nalazi se na 94 m nadmorske visine, zauzima površinu od 17,22 četvorna kilometara, po zadnjem popisu iz 2011. godine ima 719 stanovnika i 229 domaćinstava, a ima čak tri vikend naselja s ukupno 70-ak vikendica. Vikend naselja su: Petrovo Selo, Prečka i Karašica.
Gat je filijala katoličke Župe Veliškovci. Kapela Preobraženja Gospodinova izgrađena 1903. godine zbog dotrajalosti srušena je 2014. godine. U blizini nekadašnje kapele sagrađena je nova filijana crkva. Temeljni kamen za crkvu blagoslovio je 18. rujna 2004. godine biskup đakovački i srijemski, msgr. dr. Marin Srakić, koji je crkvu 2. kolovoza 2008. godine i posvetio. Crkveni god slavi se 6. kolovoza.
Naselje Gat šire je poznato kao rodno mjesto Josipa Hamma, svjetski priznatog slavista i lingvista, najvećeg uglednika kojega je grad Belišće podario hrvatskoj kulturi. Njegova rodna kuća i danas se nalazi u Gatu. U selu je i Drakslerova kuća (Stjepana Radića 51), etnološki spomenik koji je na popisu kulturnih dobara Grada. U listopadu 2015. godine srušen je stari objekt u središtu sela na čijem će mjestu biti izgrađen novi društveni dom. Projekt vodi Grad Belišće.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Gat osnovano 1924 godine jedno je od najstarijih vatrogasnih društava na području grada Belišća. Danas vrlo uspješno radi i okuplja velik broj članova. Nogometni klub „Gat“ osnovan je 1978. godine i prepoznatljiv je po dugogodišnjoj organizaciji nogometnih turnira. Osim nogometnog terena, u selu postoje i rukometno i košarkaško igralište. Udruga športskih ribolovaca „Virje“ postoji od 1994. godine te okuplja velik broj članova, zaljubljenika u sportski ribolov i boravak na vodi, koji za raznovrsne aktivnosti, susrete i druženja koriste uređene prostore na atraktivnoj lokaciji pokraj Karašice. U KUD-u Ante Evetović Miroljub velik je broj članova iz Gata u svim sekcijama koji izvrsno surađuju sa susjedima iz Veliškovaca i Tiborjanaca.
U selu je 20-ak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, tri proizvođača povrća, pet proizvođača mlijeka i u jednom gospodarstvu uzgajaju koze. Ostali aktivni stanovnici većinom se bave poljoprivredom. Zanimljivo je da je na području grada Belišća seoski turizam najprije započeo u Gatu, u obitelji Novosel. Danas je to poznato i posjećeno mjesto odmora uz izvorne seoske sadržaje, objekte i gastro ponudu.

GORICA VALPOVAČKA

gorica

Smještena je u blizini rijeke Vučice. Prometno prethodi i povezana je s naseljem Bocanjevci. Do dobivanja statusa naselja (od 1869.) Gorica je bila pustara – majur valpovačkog vlastelinstva. Na idućem popisu 1880. godine, imala je 40 stanovnika. Poslije Prvog svjetskog rata, Gorica je bila kolonizirana srpskim stanovništvom pretežno iz Velike Peratovice, dok je drugi dio stanovnika doselio iz više mjesta bivše općine Donji Miholjac.
Gorica Valpovačka, uz Kitišance, najmanje je prigradsko naselje grada Belišća. Ima šezdeset domaćinstava, u nešto više kuća, koje su smještene u jedinoj i glavnoj ulici te oko 150 stanovnika. Od gospodarskih sadržaja tu je farma muznih krava, tri obiteljska poljoprivredna gospodarstva i dva obrtnika. Najveći broj mještana bavi se, u većem ili manjem obujmu – poljoprivredom.
Po želji i uz veliko zalaganje mještana, 1994. godine izgrađena je katolička crkva posvećena Velikoj Gospi i nalazi se u sastavu rimokatoličke župe Bocanjevci. Crkveni god slavi se 15. kolovoza. U blizini filijalne crkve nalazi se i poklonac sa slikom svete Petke koji su podigli pravoslavni vjernici, stanovnici Gorice.
U selu nema udruga ni sportskih klubova, ali su zato brojni mještani Gorice, osobito mladi, aktivni članovi nogometnog kluba, kulturno umjetničkog društva, vatrogasnog društva i pjevačke skupine u susjednim Bocanjevcima.

KITIŠANCI

kitisanci

Najmanje i po prvom spomenu (Kostaton, 1289.) najstarije je naselje Grada Belišća. U novije doba pokraj sela pronađeni su ostaci iz rimskog vremena. Poslije duže nenastanjenosti ili postojanja kao pustare – majura valpovačkog vlastelinstva, od 1869. godine ponovno se iskazuju kao naselje. Stanovništvo je poraslo doseljavanjem više obitelji Dalmatinaca i Primoraca dvadesetih godina prošlog stoljeća. Novi val naseljavanja uslijedio je iz Like i Zagorja nakon Drugog svjetskog rata.
Kitišanci su smješteni uz rijeku Karašicu i uz državnu cestu D34 prema Donjem Miholjcu. Od Belišća su udaljeni oko 3,5 km, a odnedavno povezani još jednom novom, županijskom cestom. Naselje ima 60-ak kuća u 3 ulice i oko 150 stanovnika.
Godine 1994. izgrađena je filijalna crkva Župe Belišće posvećena Rođenju sv. Ivana Krstitelja. Crkveni se god slavi 24. lipnja.
U Kitišancima su posebno ponosni na njihov društveni dom – Dom hrvatske mladeži, koji su mještani uredili dobrovoljnim radom.
U Kitišancima djeluju 2 sportska kluba – Nogometni klub „Kitišanci“ osnovan 2006. godine i istoimeni stolnoteniski klub.

TIBORJANCI

tiborjanci

Ubrajaju se u vrlo stara podravska naselja. Tumači se da su dobili ime po Tiberiju, rimskom vojskovođi i caru koji se borio protiv ilirskih ustanika od 6. do 9. godine prije Krista. Drugo je mišljenje vezano uz crkvu sv. Tiburcija. Povijesni dokumenti Tiborjance spominju potkraj 15. stoljeća iako se smatra da su daleko stariji. Početkom 20. stoljeća počinju prvi ozbiljniji pomaci u razvoju sela. Početkom 18. te sredinom 20. stoljeća u Tiborjance su počeli dolaziti doseljenici iz Hrvatskog zagorja i Bosne.
Tiborjanci su smješteni kilometar od državne ceste D34 Valpovo-Donji Miholjac. Selo je rašireno na 4,5 kilometara četvornih, ima tri ulice i po zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine 291 stanovnika u 94 domaćinstva.
Filijalna crkva svetog Mateja apostola i evanđelista sagrađena je 1941. godine. Od utemeljenja do danas, pripada rimokatoličkoj župi Veliškovci. Crkveni god slavi se na Matejevo, 21. rujna. Prije dvije godine crkva je temeljito obnovljena, a u obnovi su sudjelovali mještani Tiborjanaca i Grad Belišće sa znatnim sredstvima za novu stolariju i sustav grijanja.
U selu je izgrađen novi objekt Hrvatskog doma, u sklopu kojeg je i spremište Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tiborjanci te uređene vatrogasne i društvene prostorije, trgovina, dvorana za sastanke i svečanosti i uređena i opremljena prostorija za mlade. Najmlađi stanovnici u središtu sela imaju na raspolaganju veliko dječje igralište. U Tiborjancima uspješno djeluju dva obrta i 10-ak OPG-ova.
Iako su Tiborjanci relativno malo selo, imaju nekoliko udruga koje su duge tradicije, okupljaju velik broj mještana, osobito mladih, i vrlo su aktivne. Najstarija udruga je Dobrovoljno vatrogasno društvo Tiborjanci osnovano 1929. godine koje oduvijek predstavlja glavni izvor i oslonca svih društvenih aktivnosti i sadržaja u selu. Tu je i Nogometni klub „Mladost“ osnovan 1951 godine.
KUD „Ante Evetović Miroljub“ zajedničko je društvo s Veliškovcima i Gatom te iz Tiborjanaca ima veći broj članova u svim sekcijama društva. U Tiborjancima je i lovački dom Lovačkog društva „Vepar“ Belišće pa je i suradnja s tim društvom dobra i često se pripremaju zajednički sadržaji. Udruga mladih „Ne zaboravi“ najmlađa je u selu. Osnovana je 2009. godine, okuplja 15 aktivnih članova i brojne povremene, a osnovana je s ciljem promicanja tradicijskih zanata, običaja, pjesme, plesa i igara. U mjestu mladi Tiborjanaca imaju uređen i opremljen svoj prostor gdje pripremaju razne zabavne sadržaje i druženja.

VELIŠKOVCI

veliskovci

Prvo pouzdano spominjanje mjesta potječe iz sredine 15. st. kada postaje dijelom valpovačkog vlastelinstva i obiteljskoga dobra mačvanskih banova Morovića. Za vrijeme turske vlasti, stanovnici Veliškovaca i okolice prevladavajuće bili su kalvinske vjere. Najstarija gradska župa je veliškovačka i ima početke na prijelazu 18./19. stoljeće, a trajno je uspostavljena 1840. godine. Osnivanje župe gotovo koincidira s doseljavanjem više njemačkih obitelji iz Bačke i Banata. Kasnije iseljavanje brojnih pripadnika njemačke nacionalne manjine prati novo naseljavanje iz Hrvatskog zagorja (više) i Bosne (manje) poslije Drugoga svjetskoga rata.
Danas su Veliškovci prigradsko naselje s oko 680 stanovnika u 200 domaćinstava. U središtu mjesta uz župnu crkvu kao najstariji objekt, izgrađen je i uređen Hrvatski dom, a u istoj zgradi je i vatrogasni dom, trgovina, ordinacija obiteljske medicine. U gornjem dijelu objekta su prostorije Kulturno-umjetničkog društva. Najmlađi stanovnici imaju na raspolaganju i tri dobro opremljena dječja igrališta, osmogodišnju osnovnu školu i dvoranu.
Prva osnovna škola na području današnjega grada Belišća upravo je ona podignuta u Veliškovcima 1842. godine. Danas je u selu nova školska zgrada sagrađena 2004. godine, a 2011. godine naselje je dobilo i nastavnu dvoranu. Tri seoske kuće evidentirani su etnološki spomenici.
Župa Veliškovci najstarija je na području grada Belišća. U povijesnim dokumentima spominje se još krajem 18. stoljeća pa čak i ranije, a osnovana je 1840. godine i od tada je u Veliškovcima sjedište župe s filijalama u Gatu i Tiborjancima. Župna crkva sv. Roka skladno je arhitektonsko ostvarenje koje svojom monumentalnošću nenametljivo dominira ne samo Veliškovcima, već i širom okolicom. Vrlo vjerojatno crkvu je projektirao priznati arhitekt, akademik Josip pl. Vancaš Požeški. Dovršena je 1902. godine za župnikovanja Ante Evetovića Miroljuba, poznatog hrvatskog pjesnika. Crkva ima glavni oltar s iznimno vrijednom oltarnom slikom koja prikazuje sv. Roka sa psom, a rad je glasovitoga slikara Celestina Mate Medovića. Crkveni god je 16. kolovoza.
U selu uspješno radi Poljoprivredni centar, pet obrtničkih radnji, tridesetak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Vlasnici gospodarstava bave se stočarstvom, plasteničkom proizvodnjom, povrtlarstvom, ovčarstvom i drugim djelatnostima.
Uspješno djeluju i brojne udruge – Nogometni klub „Croatia“ osnovan 1946. godine, Dobrovoljno vatrogasno društvo Veliškovci osnovano 1926. godine koje se tijekom godina profiliralo u uspješno i kvalitetno društvo s velikim brojem članova te KUD „Ante Evetović Miroljub“ osnovano 1990. godine. KUD broji oko 80 aktivnih članova u plesnoj, tamburaškoj, pjevačkoj i glumačkoj sekciji. Pjevačka skupina „Slavonska grana“ pri KUD-u osnovana je 2013. godine. Skupina ima dvadesetak pjevača, a izvodi stare slavonske, izvorne pjesme bez pratnje instrumenata (a capella). U sklopu Društva djeluje i skupina „Divani“ koja izvodi recitacije, monologe i igrokaze na šokačkom divanu, a tematika je sve vezano uz slavonskog čovjeka.

VINOGRADCI

vinogradci

Pripadaju skupini starih podravskih naselja. Tumači se da su dobili ime po vinogradima kojih je nekada bilo u zavidnom broju, zasađenih na prisojnoj strani uzvišenja kod mjesnog groblja. Povijesni dokumenti Vinogradce spominju još sredinom 15. stoljeća. Prvi pomaci u razvoju sela vidljivi su tek početkom 20. stoljeća kada se mještani intenzivnije zapošljavaju kao šumski radnici i u Belišću.
Vinogradci su smješteni 6 km od Belišća i 2 km od državne ceste D34 Valpovo-Donji Miholjac. Na nadmorskoj su visini od 92 m, a zauzimaju površinu od 6,9 kvadratnih kilometara. Selo broji oko 250 stanovnika. U selu je jedan obrtnik i tri obiteljska poljoprivredna gospodarstva.
Sadašnja crkva Blažene Djevice Marije od Krunice sagrađena je 1916. godine. Danas je statusno filijala i pripada rimokatoličkoj župi Valpovo. Crkveni god slavi se prve nedjelje u mjesecu listopadu.
U selu uspješno rade dvije udruge s velikom i vrijednom tradicijom. To su Dobrovoljno vatrogasno društvo Vinogradci i NK „Zrinski“. DVD Vinogradci, koji je osnovan 1927. godine, ima svoje prostorije u sklopu velikog i dobro uređenog Hrvatskog doma, smještenog u središtu sela. U društvenom domu mještanima i udrugama na raspolaganju je dvorana za sastanke i skupove, a uređena je i opremljena posebna prostorija za mlade. Škola u Vinogradcima otvorena je u siječnju 1931. godine, nalazi se u središtu sela, a statusno je danas Područna škola Osnovne škole Ivana Kukuljevića Belišće.
Nogometni klub „Zrinski“, uz kvalitetno i dobro održavano igralište, ima sve potrebne funkcionalne i uređene društvene prostorije za redovan i dobar rad. Osnovano je 1947. godine, a utakmice su se na početku igrale na igralištu zvanom „Kraj bare“. Najznačajniji rezultat ostvarili su u natjecateljskoj sezoni 2002./2003. kada su osvojili naslov prvaka u trećoj te ušli u Drugu županijsku nogometnu ligu. U blizini nogometnog terena danas je i asfaltirano rukometno igralište te uređeno i opremljeno dječje igralište.