Palača Gutmann
Nekadašnja zgrada uprave Belišća d.d. popularno zvane Upravna zgrada ili „Palej“, izrađena je 1905 godine. Svojom monumentalnošću ova jednokatnica, okružena parkom ulazi u krug najvećih arhitektonskih ostvarenja nastalih početkom 20 stoljeća. Registrirana je kao spomenik kulture A – kategorije i upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem 754 Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Osijek. Unutrašnjost objekta odiše vremenom i stilom u kojem je objekt nastao – secesijom. Građena je u stambene svrhe ali toj namjeni nikad nije služila. Zgradu je dao sagraditi barun Edmund Gutmann. U vrijeme I. svjetskog rata, u zgradi je bila smještena vojna bolnica. 3. siječnja 1992. godine zbog učestalih topničkih napada na Belišće i s nekoliko direktnih pogodaka zgrada je uništena požarom. Od najljepše i najvrjednije zgrade Belišća ostali su samo vanjski zidovi te podrum koji je u Domovinskom ratu služio kao sklonište i radni prostor uposlenih, odnosno arhiva i galerija. Zgrada je trenutno u fazi rekonstrukcije.
Pekmez ulica
Sedam sačuvanih mansardnih kuća na Vijencu S.H. Gutmann u Belišću izgrađene su u razdoblju 1890. – 1895. godine. Građene su masivnom opekom starog formata s vapnenim mortom i pokrivene biber crijepom. Imaju prizemlja i vanjska drvena stubišta s klanderom ( udomaćeni izraz za stubišni podest ) s obje zabatne strane kojima se ide u potkrovlje gdje se nalaze četiri prostorije. U svaku se ulazi iz hodnika, a smještene su u nizu na jednoj strani potkrovlja. Podjednake su veličine u svim kućama. Prizemlja su kao i potkrovlja rađena po jednoj tlocrtnoj shemi. Prvotno su pravilnog pravokutnog oblika s po četiri stana, a počeci dogradnji kojima ove kuće obiluju i znatno narušavaju izvornost objekta, dokumentirano su vidljive već u planu vodovodne mreže iz 1908. godine. Za kuće u “Pekmezici” karakteristični su bili i vrtovi uz njih te drvene ograde kojima su okućnice bile ograđene. Žargonski naziv “Pekmez ulica” je dobila iz razloga što se nekada u dvorištu tih kuća u velikim kotlovima kuhao pekmez od bobica bazge, čiji se miris širio cijelom ulicom. Taj naziv Belišćani koriste i danas. Zanimljivo je spomenuti i stabla oraha koja su bila zasađena uz kuće, odnosno cestu, te grmove hortenzija koje su obilno cvjetale u hladu oraha i niz godina uljepšavale “Pekmezicu”.
Sveta Ana
U bistrinačkom polju, udaljenom od mjesta samo 1,5 km, nalazi se svetište sv. Ane. Svetište je nastalo uz poklonac sv. Ane, koji je izgrađen 1797. g. u vidu stupca s pravokutnim otvorom što ga zatvara rešetka od kovanog željeza iz vremena bidermajera. Poklonac sv. Ane u Bistrincima rad je domaćih majstora i rijedak očuvani primjerak takve vrste pokonca iz XVIII. stoljeća u ovim krajevima. Ubraja se u najznačajnije spomenike kulture Valpovštine. Dala ga je izraditi gđa. Ana illustrissima Prandau Pejačević, grofica iz Valpova. Prema pučkoj predaji stoji da je poklonac podignut u počast slike sv. Ane što je doplovila Dravom i zaustavila se u blizini Bistrinaca, a iako su sliku uporno tri puta vraćali u mjesnu crkvu ona se nekim čudom opet pojavila u rijeci i zaustavila kod današnjeg svetišta. Godine 1995. na zagovor mještana Valpovštine izgrađena je kapelica površine 153 m², s tornjem visine 12,5 m u koji je ugrađeno zvono težine 180 kg. Na ulazu u Svetište postavljen je veliki križ u spomen na poginule u svim ratovima za Hrvatsku. Godine 1997. na pročelje kapele postavljena je slika-triptih s motivima iz života sv. Ane. Na blagdan sv. Ane 26. srpnja u svetište hodočaste tisuće vjernika, iz Valpovštine, pa i sa velikog područja Slavonije. Blagdan se sv. Ane još i danas svečano slavi uz veliko sudjelovanje Božjega naroda kako na misama tako i na sakramentima pokore i Euharistije. Kraj poklonca je iskopan zdenac na kojem se hodočasnici umivaju ili popiju nešto vode iz tog zdenca, jer se smatra da posvećena voda pospješuje ozdravljenje. Zagovoru sv. Ane pripisuju se mnoga čuda, pa tako i ozdravljenje jednog slijepog djeteta.
Spomen – vlak nekadašnje uskotračne Slavonsko-podravske željeznice
Spomen vlak sastavni je dio muzejske zbirke u Belišću koji je obnovljen i predstavljen javnosti otvaranjem Muzeja 1975. godine. Ovaj jedinstveni spomenik podsjećanje je na nekadašnju uskotračnu Slavonsko-podravsku željeznicu koja je niz godina pulsirala životom Slavonije i Podravine , a definitivno je ukinuta 1970.godine. Kompozicija se prvotno nalazila na nekadašnjoj željezničkoj stanici u Belišću na novoizgrađenoj pruzi dužine l00 metara uz koju su bili postavljeni i željezničarski signali kao i ulazni signal. Zbog stalnih devastacija, kojima je bila izložena kao spomenik na otvorenom i zbog nemogućnosti sustavnijeg nadzora premještena je unutar tvorničkog kruga Belišća d d. Kompoziciju Spomen vlaka, kao jedinstvenog spomenika uskotračne željeznice u Republici Hrvatskoj, a i van nje danas čini: lokomotiva “Partizanka” kao najvrjedniji eksponat kompozicije iz l9l3. godine ( ime “Partizanka” dobila je u II . svjetskom ratu ), tender, putnički vagon, jedan zatvoreni i dva teretna vagona. Obnavljana je i restaurirana u nekoliko navrata. Registrirana je kao pokretni spomenik II. kategorije.
Amatersko kazalište
Godina 1905. smatra se početkom kulturnog života u Belišću, koja se vezuje uz Adama i Claru Rosenberg čiji je dom bio stjecište ljudi zainteresiranih ne samo za glazbu, već i za književnost, glumu, slikarstvo. Oni su ujedno i roditelji Sigmunda Romberga poznatog svjetskog skladatelja koji je svoju karijeru počeo upravo u Belišću kome je posvetio skladbu „Belišće casino marš“. Prava dramska aktivnost započinje dolaskom Ivana Nikolnikova – Vanje koji 1919.g. vlastitim kazališnim djelom „Nesretna sudbina“ započinje kontinuiranu i bogatu dramsku tradiciju, koju je kasnije nastavio Dragutin Merc Nunoš. Godine 1921. osniva se prvi tamburaški zbor, a 1956. pokrenuta je akcija za izgradnju Doma kulture koji postaje i do danas ostaje centar kulturnih zbivanja Belišća, te jedina kulturna Ustanova u gradu. Godine 1959. osniva se pri Amaterskom kazalištu zabavni orkestar sa solistima te ujedno i tamburaški orkestar. Ovo kazalište inicijator je i organizator brojnih susreta dramskih umjetnika Hrvatske, a 1973.g. kazalište je bilo domaćin Republičkog festivala dramskih amatera Hrvatske. Danas Amatersko kazalište ima status udruge u kojoj djeluje dramska i glazbena sekcija, a mnoga priznanja, zahvale i diplome za postignute uspjehe rezultat su uspješnog promicanja dramskog i glazbenog stvaralaštva i hrvatske kulture, te veliku aktivnost brojnih amatera koji su proteklih godina utkali svoj talent, entuzijazam i slobodno vrijeme u kulturnu djelatnost današnjeg grada Belišća.
Muzej
Po sadržaju i tematici belišćanski muzej nema analogije s drugim muzejima u regiji, a upisan je u registar muzeja kao pokretni spomenik. Muzejska zbirka u Belišću otvorena je 30. travnja 1975. godine u povodu 90. obljetnice Belišća u jednoj od najstarijih stambenih zgrada Belišća. Osnovalo ju je Društvo prijatelja starina Belišće. Karakter Muzeja je specifičan: industrijsko-tehnički, usko vezan uz razvoj tvrtke i naselja te ima spomenička svojstva republičkog značaja a sa 830 izložena eksponata prikazuje: razvoj industrije po pojedinim granama djelatnosti, razvoj naselja i društveni život te kao izdvojenu zbirku na vanjskom prostoru Spomen vlak. Muzej “Belišće” Belišće zauzima šest prostorija jedne od najstarijih zgrada Belišća i sadrži odjele: Prostorija I. – osnivači Belišća, postanak imena naselja, najstariji arheološki nalazi, sirovinska baza i tiskovine od prvih početaka do novijih primjeraka. Prostorija II. – razvoj vatrogastva te početak i kraj uskotračne Slavonsko-podravske željeznice. Od III. prostorije muzejski postav prikazuje razvoj industrije u Belišću što ga izdvaja iz mreže muzeja u regiji i prikazuje: primarnu i finalnu preradu drva (pilana, bačvarija, tvornica parketa i vunara), kemijsku preradu drva (tanina i destilacija s dijelom starog laboratorija). Prostorija IV. – sadrži prikaz Tvornice strojeva (s jednim od najstarijih strojeva za brizganje plastičnih masa proizvedenog u Belišću). Prikazuje pogonske centrale i tvornicu za proizvodnju poluceluloze, papira i ambalaže od valovitog kartona. Prostorija V. – odjel radničkog pokreta drugog svjetskog rata Domovinskog rata i odjel priznanja. Prostorija VI. ima odjele: – naselja, kulturno-prosvjetnog i sportskog života. U sastavu Muzeja Belišće nalazi se i Galerija smještena u suterenskom dijelu palače Gutmann, s fundusom od 220 umjetnina u kojoj su se do 2005. redovito održavale izložbe. Početkom obnove palače Gutmann (uništena požarom u Domovinskom ratu) 2005. godine izložbena djelatnost Muzeja prestala je s radom. Cjelokupni fundus Galerije pohranjen je u čuvaonici Muzeja.
Bazen
Belišćanski bazen sastoji se od objekata zatvorenog tipa u koji spadaju garderobe i sanitarne prostorije te caffe bar i slastičarna, te otvorenog ( bazeni ) koji zajedno predstavljaju funkcionalnu cjelinu. Bazen je svečano otvoren dana 4. srpnja 1978. g. Olimpijski bazen je veličine 50×25 m. Jedna trećina bazena je dubine 1,35 m što odgovara za plivačka natjecanja, ali služi i za neplivače, dok su dvije trećine bazena dubine 2,20 m za odigravanje vaterpolo utakmica. Dječji bazen je podijeljen na dva dijela, koji su u različitim razinama s visinskom razlikom od 0,5 m. Ukupna površina dječjeg bazena je cca 80 m2, a dubina se kreće od 30 do 50 cm.
